Planert: Migranti trebaju pomoć, a bh. vlasti im je kradu

Užasni uvjeti u kampu Vučjak kod Bihaća doveli do sukoba u kojem je smrtno stradao jedan migrant, a dvojica povrijeđena.

Ako stavite ljude u užasne uvjete života, ako im ne pružite pomoć već ih ostavite i zaboravite, užasne stvari će se dešavati među njima, bilo da su oni Nijemci, Afganistanci ili Bosanci, kaže za Al Jazeeru humanitarac Dirk Planert.

Ovaj Nijemac se posljednjih mjeseci bori, kako sa bosanskohercegovačkim tako i sa evropskim političarima i institucijama, kako bi pomogao stotinama izbjeglica i migranata koji se nalaze u kampu Vučjak gdje su uvjeti života, kako nam kaže, gori nego u vrijeme Srednjeg vijeka.

„Kada su izbjeglice za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini došle u Njemačku, dobili su dobar smještaj, čist i zdrav, dobili su kasnije priliku da rade, djeca su mogla ići u školu i imali su šansu za normalan život. Ovdje ljude bacaju daleko i sklanjaju ih sa vidika. Kada stavite stotine ljudi na užasno mjesto, onda se užasne stvari i dešavaju bez obzira da li su iz Njemačke, Afganistana ili Bosne“, ističe on u razgovoru za Al Jazeeru nakon jedne duge i teške noći.

Naime, u jutarnji satima u četvrtak došlo je do sukoba između migranata koji je eskalirao u okršaj hladnim oružjem i jedan od njih je smrtno stradao od uboda nožem, dok su dva povrijeđena. Planert navodi kako su povrijeđeni u teškom stanju.

Kaže kako trenutno u kampu boravi približno 800 izbjeglica i migranta, te kako je uvijek između 600 i 1.200 ljudi u Vučjaku jer stalno neki dolaze, a neki odlaze.

I Bihać je ostavljen

Ono što užasava ovog njemačkog humanitarca, koji je tokom rata u BiH dovozio humanitarnu pomoć i djelovao kao humanitarni radnik kako u opkoljenom Bihaću, tako i šire u Hrvatskoj, je činjenica kako su ljudi u ovom kampu prepušteni sami sebi.

„Svi su napustili ove ljude, i Bosna i Hercegovina i Evropska unija i takozvane humanitarne organizacije“, govori nam, nakon teške noći i teških mjeseci kroz koje je prošao.

„Pojedine humanitarne organizacije dolaze, među kojima i Međunarodna organizacija za migrante, prošetaju 20-ak metara kroz kamp kao da vide kako je stanje. Ne pričaju sa ljudima, kažu kako je ovo ilegalni kamp pa im je to problem. Ludnica! Nije ovo srednji vijek.“

Pod šatorima svakodnevno rade timovi ljekara, humanitaraca i volontera iz Evrope koje je Planert kontaktirao ili koji su se njemu javili. No, naš sagovornik ističe kako je sve to nesigurno, kako treba još ljudi…

„Svaki dan stotine u šatorima traže pomoć ljekara. Srećom, sada imamo jednu doktoricu iz Mađarske koja volontira mjesec dana, ali ne znamo šta onda. Uglavnom imamo od tri do šest ljudi u timu, ja često ne mogu da pomognem jer moram organizirati logistiku. I prošle sedmice je jedan doktor dolazio iz Njemačke, ove i naredne sedmice je tu jedna doktorica iz hitne pomoći.“

Ovdje ne traže samo pomoć ljudi iz kampa Vučjak…

„Izbjeglice i migranti, žene i djeca, dolaze nam iz drugih kampova koji su tu. Prelaze 10 kilometara, prolaze sami kroz šumu jer im treba ljekarska pomoć“, objašnjava on.

U samom kampu Vučjak nema žena i male djece, sve su muškarci ali…

„Ima dosta maloljetnika, jako dosta. Najmlađi ima 11 godina i liječimo mu noge jakim lijekovima jer je pješice došao do BiH“, objašnjava sagovornik Al Jazeere.

Kontakt europarlamentaraca

Pošto je uvidio kako bh. politika „pojede“ sve donacije i najave pomoći jer one sve idu preko Sarajeva, gdje i nestaju kako nam kaže, Planert se angažirao i na političkom planu pa se povezao sa troje europarlamentaraca.

„Komuniciram sa političarima iz Evropskog parlamenta, iz Njemačke su Dietmar Koester i Erik Marquard, te Bettina Vollath iz Austrije. Oni su kazali kako žele pomoći i ja sam im rekao i uvijek im kažem: Jako, jako, jako je važno da ne gledate samo Vučjak. Vučjaku treba pomoći, ali i gradu Bihaću treba pomoći“, govori on i objašnjava svoj stav prema bh. prijestolnici:

„Rekao sam im da ne šalju u Sarajevo novac jer Sarajevo pojede sav novac i ne šalje ništa ni migrantima niti Bihaću koji je prepušten sam sebi. Sada imamo te ljude u Evropskom parlamentu koji bi nam trebali pomoći, Koester je bio prvi političar koji je govorio u Evropskom parlamentu o problemu Vučjaka i Bihaća.“

Vollath je putem društvene mreže najavila kako će u petak (20. septembar) posjetiti Vučjak i iz prve ruke vidjeti stanje sa izbjeglicama i migrantima u BiH, blizu evropske granice.

Pitali smo Planerta da li će ovi svi kontakti pomoći da se riješi ili barem olakša situacija u Vučjaku prije zime koja bi mogla žestoko pogoditi ljude koji žive u šatorima i koji su u krhkom zdravstvenom stanju.

„Znate li kakva je evropska politika? Ona vam je kao Titanik, ogromna i spora, a ja sam u odnosu na nju brzi gliser koji stalno traži i trči po pomoć, dok ona tromo reagira. Sumnjam da će doći pomoć do zime, ali je moj posao i zadatak da sve alarmiram što mogu i što prije.“

Šta se treba uraditi prije zime?

„Pokušavali smo doći do većeg vozila sa pogonom na sve točkove, ali je to preskupo. Ipak, dobili smo garancije čelnika iz Bihaća kako će nam čistiti put od snijega pa bi trebali ‘normalnim automobilima’ dolaziti u kamp. Trebaju nam barem dva kontejnera u koje bi smjestili ljekarsku pomoć, prehladno će biti za ljude sa se skroz svuku ako trebaju potpuni pregled ili neki određeni pregled koji traži takve uvjete.“

Pomoć nestaje u administraciji

Na pitanje kako riješiti probleme, Planert direktno proziva administraciju i govori:

„Neophodno je da se trenutno obustavi davanje novca vlastima jer se sav novac uzme i sakrije. Potom EU treba poslati nekog ko će sve organizirati i nadgledati raspored humanitarne pomoći jer ona trenutno samo nestaje.“

„Treba pomoći i gradu Bihaću jer mi se čini kako je tamo gore stanje nego u ratu. Dok je bio rat, postojala je neka nada, neka borba za bolje, sada je u Bihaću velika tuga. Potrebno je i ponuditi pomoć gradovima blizu Bihaća pod uvjetom da prime migrante, mislim da nije problem smjestiti 100-200 ljudi u nekom gradu koji ima 5.000 stanovnika.“

Dodaje kako je u posljednje dvije godine svaki migrant koji je došao u BiH došao i u Bihać, što se zaista osjeti u ovom gradu na Uni kojem slabo ko pomaže.

Uprkos svemu, Planert nam još govori kako postoje i dodatne loše stvari koje prate njegov rad, ali i one ljepše koje pokazuju dobru stranu bh. ljudi.

„Portal antimigrant je objavio kako koristim kamp da zaradim novac, da uzimam pare od ljudi i za ove ljude, napisali su kako obučavam borce, da sam mason. Kada sam rekao da je jedino istina da sam slobodni zidar, onda su mi napisali kako obožavam đavola! Možete li to zamisliti“, priča on i nastavlja:

„No, sve ima dvije strane. Imam jedne džamije je sa vjernicima sakupio obuću za ljude u kampu, a za vrijeme Kurban bajrama su donijeli hranu i pomoć. Takav je Bihać koga pamtim iz rata, kada su se ljudi pomagali, razumijevali…“

Izvor: Al Jazeera