Bobovac-prijestolnica srednjovjekovne Bosne
Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša.
Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske ili od Vareša. Sastojao se od gornjeg grada s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonalnog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Status prijestolnice srjednjovjekovne Bosne Bobovac je dobio u vrijeme vladavine Stjepana ll Kotromanića (1322.-1353.) i to je ostao do zadnjih dana bosanske državne samostalnosti 1463. godine kada su ga zaposjeli Osmanlje. Bobovac je bio ključ Bosanskog kraljevstva, adiministrativno-vojni centar, mjesto gdje se čuvala bosanska kraljevska kruna.
Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Stjepan Ostoja, Tvrtko II Tvrtković, i Stjepan Tomaš. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine u odbrambene svrhe ovo mjesto korišteno je u bronzanom i starijem željeznom dobu (ll milenij do 400 god prije naše ere).
Nakon 1463. godine Bobovac gubi svoju važnost, a zadnji put se spoininje 1626. godine kao već napušten grad. Bobovac se pribraja među najveće gradove srednjovjekovne Bosne, čije jezgro je nastalo još u kasnoj antici (4- 6. stoljeće).
