Hoće li vakcina za koronu odrediti novi svjetski poredak

Virus ne poznaje nacionalne granice, ali u nastojanju da što prije dođu do neophodne vakcine protiv Covida-19 mnoge države, prije svega najbogatije, slijede politiku “moja zemlja na prvom mjestu” (my country first).

Takav pristup može otežati borbu protiv korone, jer niko u ovom slučaju “ne može biti bezbjedan, dok nisu svi bezbjedni”, kako glasi moto Svjetske zdravstvene organizacije (STO). U takvim okolnostima nije moguć ni brzi ekonomski oporavak.

U tom smislu, ova situacija podsjeća na “zatvorenikovu dilemu” (prisoner’s dilemma) iz teorije igara koja objašnjava zašto dvije osobe ne žele da sarađuju iako je to u obostranom interesu.

Na kraju, taj nacionalizam vakcine (vaccine nationalism) može samo produbiti postojeće podjele u svijetu i voditi uspostavljanju novog globalnog poretka u kome će biti sve manje saradnje i multilateralizma, a sve više podozrenja, podjela i sukoba. Stoga, kako piše “Tajm” (Time), postoji opasnost da “lijek bude gori od bolesti”.

‘Trenutak Sputnjika’

Trenutno je 21 vakcina u fazi kliničkog ispitivanja i sve zemlje nastoje da se obezbjede. Manje i siromašnije države uglavnom pokušavaju da osiguraju nabavke preko zajedničkih međunarodnih šema kao što je COVAX, koju vodi SZO i Koalicija za spremnost na epidemije (CEPI).

Do sada je ovom projektu pristupilo 90 siromašnih država, a 75 bogatih je izrazilo namjeru da ga finansira. Međutim, SAD, Kina i Rusija nisu pokazavali interesovanje za ovu šemu.

U međuvremenu, ove zemlje, zatim EU i Indija, nastoje da samostalno razviju vakcinu ili sklope sporazume sa farmaceutskim kompanijama kako bi obezbjedile neophodne zalihe za sopstvene potrebe čime se, po mišljenju stručnjaka, zanemaruju globalne.

Testiranje pet vakcina u Kini i četiri u SAD, poprimilo je i političku dimenziju koja, kako piše “Vošington post” (Washington Post), podsjeća na nadmetanje za tehnološku dominaciju tokom Hladnog rata, uključujući i “trenutak Sputnjika” (Sputnik’s moment), kada je nakon lansiranja sovjetskog satelita 1957. započela besomučna trka dvije supersile za supremaciju u svemiru.

Vakcina kao globalno javno dobro

Svjetski lideri poput francuskog predsednika Emanuela Makrona, kineskog lidera Si Đinpinga, generalnog sekretara Ujedinjenih Nacija Antonija Gutereša, ističu da su vakcine “globalno javno dobro”, odnosno resurs koji bi trebalo da bude na raspolaganju svima.

Međutim, dosadašnja praksa to dovodi u pitanje, jer, kako navodi “Forin afers” (Foreign Affairs), snabdijevanje vakcinama određenih zemalja dovešće do odlaganja nabavki za druge.

“Vremenski horizont za većinu političkih lidera je veoma kratak, naročito za one koje uskoro očekuju izbori. Mnogi od njih i dalje nisu uvjereni da će birači razumjeti da su veće dugoročne zdravstvene i ekonomske posljedice korona virusa koji se neometano širi po svijetu, nego neposredna pretnja po njih ili njihove najmilije zato što moraju da čekaju da se vakcinišu”, pišu Tomas Boliki (Thomas J. Bollyky) i Čad Baun (Chad P. Bown) u “Forin afersu”.

‘Amerika sama’

Predsjednik SAD Donald Tramp je pokrenuo operaciju u cilju što bržeg (Warp Speed) obezbjeđivanja neophodnih količina vakcine, tačnije nekoliko stotina miliona doza do januara 2021. godine. Planira da investira u sedam kandidata za pronalazak cjepiva. Radi se o javno-privatnom partnerstvu vrijednom 10 milijardi dolara.

Tako je u maju postignut sporazum sa kompanijom AstraZeneca u vrijednosti od 1,2 milijardi dolara o nabavci 300 miliona doza, pri čemu bi, kako se očekuje, prve količine bile isporučene u oktobru. SAD su napravile sličan aranžman i sa kompanijama Pfizer i BioNTech.



Logiku kojom se rukovodi Bijela kuća ilustruje i izjava iz juna Pitera (Peter) Marksa, visokog zvaničnika američke Agencije za hranu i lijekove poredeći vakcine i situaciju kada u avionu dođe do dekompresije, odnosno nedostatka kiseonika. Naime, tada se roditeljima preporučuje da prvo masku stave sebi na lice pa tek onda svojoj deci: “Najprije stavite masku sebi a onda želimo da pomognemo drugima što je prije moguće”, ističe Marks.

SAD očito imaju u vidu i iskustvo iz prethodne epidemije svinjskog gripa (H1N1) 2009. Po riječima, Skota Gotliba (Scott Gottlieb), prvog čelnika američke Agencije za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) u vrijeme Trampa, ova epidemija od prije 11 godina je pokazala koliko je bilo nerealistično “utopijsko gledište” da su zemlje spremne da ustupe vakcinu drugima prije nego što u potpunosti zadovolje svoje potrebe, prenosi “Fajnenšel tajms” (Financial Times).

Naime, kako piše “Ju-es-tudej” (USA Today), SAD su tada potpisale ugovor sa australijskom kompanijom CSL vrijedan 100 miliona dolara o nabavci vakcine protiv svinjskog gripa. Međutim, kada je vakcina proizvedena, australijska vlada je naložila ovoj kompaniji da mora najprije da zadovolji potrebe domaćeg tržišta prije nego što bilo šta izveze.

Stoga je Piter Navaro (Peter Navarro), koga je Tramp postavio u martu na čelo tima za snabdijevanje materijalom za borbu protiv Covida-19, izjavio da “ako smo išta naučili iz epidemije H1N1, onda je to da ne možemo nužno da zavisimo od drugih zemalja, čak i bliskih saveznika, u snabdijevanje neophodnim materijalom, od maski do vakcina”.

Tada su, inače, bogate zemlje kupile skoro sve zalihe vakcine protiv svinjskog gripa. Nakon apela Svjetske zdravstvene organizacije za donacijama, Australija, Kanada, SAD i još šest zemalja su se saglasili da proslijede deset procenata od svojih nabavki, ali tek nakon što su utvrdile da imaju dovoljno za sopstvene potrebe, piše “Forin Afers”.

U međuvremenu, dok se čeka na vakcinu SAD su kupile više od 90 odsto svjetskih zaliha lijeka Remdesivir u naredna tri mjeseca, koji se do sada pokazao najuspješnijim u borbi protiv korona virusa.

Na taj način se, kako ističe Ijen Bremer (Ian Bremmer), predsjednik konsultantske firme “Euroazijska grupa”, Trampov pristup “Amerika na prvom mjestu” (America First), “najočitije transformiše u politiku ‘Amerika sama’ (America Alone). (Time).

Sedam godina čekanja na HIV tretman

Slična situacija se desila 1996. kada su na Zapadu patentirani antiviralni lijekovi za tretiranje zaraženih virusom HIV. Međutim, bilo je potrebno još sedam godina da bi ta terapija postala dostupna Africi, koja je najteže pogođena SIDA-om, podsjeća časopis “Sajens” (Science).

Međutim, nisu jedine SAD stavile svoje potrebe na prvo mjesto. U poslednjih šest mjeseci, 46 država je uvelo ograničenja na izvoz medicinske opreme, uključujući maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju i mehaničke ventilatore, ističe se u analizi Sajmona Iveneta (Simon Evenett), profesora međunarodne trgovine na Univerzitetu Sent Galen.

“Forin afers” navodi da je više od 70 zemalja plus EU, uvelo neku vrstu ograničenja. Tako su njemačke vlasti optužile SAD za “modernu pirateriju” jer su maske namjenjene Berlinu preusmjerile za svoje potrebe.

Bilo je nesuglasica i unutar EU, poput poteza Francuske da prisvoji četiri miliona maski koje je švedska kompanija Molnlycke – sa sjedištem u Lionu – planirala da pošalje Italiji i Španiji. Tek na intervenciju Vlade Švedske francuske vlasti su oslobodile kontingent, prenosi France 24.


Njemačka nije na prodaju’

Njemački mediji su javili da su američke vlasti ponudile sredinom marta da kupe njemačku biofarmaceutsku kompaniju CureVac nakon Trampovog susreta sa njenim izvršnim direktorom Danijelom Meničelom (Daniel Menichella). Prema pisanju “Velt Zontanga” (Welt am Sonntag), predsjednik SAD je, navodno, ponudio milijardu dolara za kupovinu njemačke kompanije.

To je izazvalo žestoku reakciju u Berlinu, uključujući i ministra ekonomije Petera Altmajera, koji je izjavio da “Njemačka nije na prodaju”. (Financial Times). Šef kabineta kancelarke Angele Merkel je saopštio da vakcina razvijena u Njemačkoj mora da bude dostupna u “Njemačkoj i svijetu”.

Menadžement CueVaca je u početku negirao kontakte sa američkom administracijom, ali je većinski vlasnik kompanije Ditmar Hop (Dietmar Hopp) to priznao ističući da se “podrazumjeva da njemačka kompanija ne bi trebalo da razvija vakcinu za isključivu upotrebu u SAD”.

Sredinom juna, Vlada Njemačke je saopštila da će investirati 300 miliona evra u CureVac kupujući 23 odsto udjela u ovoj kompaniji, prenosi PBS.

‘Sanofijevo srce kuca u Francuskoj’

Slična situacija se desila i sa francuskom kompanijom Sanofi. Naime, u aprilu je njen izvršni direktor Pol Hadson (Paul Hudson), inače britanskog porijekla, izjavio da SAD mogu prve da imaju pristup vakcini ove kompanije zbog velikih investicija u nju, prenosi “Politiko” (Politico).

Međutim, zvanični Pariz je burno reagovao ističući da je “neprihvatljivo” i “nezamislivo” da kompanija sa sjedištem u Francukoj koja “pri tom koristi poreske olakšice po osnovu istraživanja, isporuči vakcine SAD-u prije nego Francuskoj”.

Sanofi je povukao svoju izjavu, predsjednik Emanuel Makron je pozvao Hadsona u Jelisejsku palatu, nakon čega je najavio proširenje poslova u ovoj zemlji, te da “Sanofijevo srce kuca u Francuskoj”.



EU nastoji da drži korak

U međuvremenu su Francuska, Njemačka, Italija i Holandija formirale Inkluzivnu alijansu za vakcinu (IVA), koja je potpisala sporazum sa AstraZeneca o 400 miliona doza za potrebe Evropske unije.

Kada je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nakon toga objavila strategiju kako bi uvjerila javnost da evropski blok ne zaostaje za ostalima velikim takmacima, poput SAD, prema pisanju “Tajma” bilo je uočljivo da nije pominjala mogućnost pristupa za druge zemlje izvan EU.

Doduše, paralelno sa nastojanjima da snabdije svoje članice, EU je izrazila spremnost da pomogne drugima. Tako je u maju organizovala virtuelni samit na kome su uz članice ovog bloka učestvovale i mnoge druge zemlje, poput Kanade, Japana, Izraela, Saudijske Arabije, zatim organizacije kao što su fondacija Bila i Melinde Gejts. Oni su tada obećali pomoć od osam milijardi dolara za globalni fond za razvoj vakcine, testiranje i druge tretmane.

Međutim, kako piše “En-Bi-Si” (NBC), uočljivo je bilo odsustvo Donalda Trampa, koji nije poslao čak ni predstavnika. Kina je prisustvovala, mada je premijer Li Kečijang u poslednji čas odustao poslavši ambasadora EU Žang Minga na ovaj skup.

Pojedini posmatrači su to doživjeli kao omalovažavanje čitave inicijative. To potvrđuje i činjenica da je Kina, iako druga svjetska ekonomija, obećala samo 49 miliona dolara za globalni fond, dok je, recimo, Norveška izrazila spremnost da izdvoji milijardu.

I u Indiji je privatni Institut za serum, najveći proizvođač vakcina na svijetu, saopštio da će “u najmanju ruku na početku”, svaka doza iz ove kompanija biti namijenjena domaćem stanovništvu. Slične najave stigle su i od ostalih kompanija da će zemlje domaćini, ili one koje su prve naručile, najprije dobiti vakcine.

‘Kina ne može da priušti poraz’

Nakon što se izborila sa prvim talasom pandemije, Kina nastoji da se pozicionira kao ključni faktor u svijetu koji pomaže drugim zemljama u nevolji šaljući neophodnu opremu.

Predsjednik Kine Si Đinping je izjavio u maju na sjednici Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije da ako njegova zemlja uspije da pronađe vakcinu, podijeliće je sa drugima.

Pošto su istorijski gledano veoma složenim procesom proizvodnje vakcina za nove viruse dominirale četiri multinacionalne kompanije sa sjedištem u SAD, Velikoj Britaniji i Evropskoj uniji – ukoliko Kina uspije da prva dođe do cjepiva – to bi značilo mnogo ne samo za imunizaciju njenog stanovništva i mogućnost ekonomskog oporavka već i prestiž kao velike sile.

Tako je virusološkinja i general major Čen Vej (Chen Wei), koja se nalazi na čelu državnog istraživačkog tima u Pekingu, izjavila u martu da “ako Kina prva razvije ovo oružje sa pravima sopstvenog intelektualnog vlasništva, to će pokazati ne samo napredak kineske nauke i tehnologije, već i naš imidž kao velike sile”, prenosi “Los Anđeles tajms” (Los Angeles Times).

Pokušaj Kine da se pozicionira i kao vodeća naučna i tehnološka sila podsjeća hroničare na istorijsku situaciju iz 19. vijeka kada Evropljani nisu mogli da vjeruju da je Tomas (Thomas) Edison izumio sijalicu za kojom dugo tragalo, pogotovo što je smatran čovjekom skoro bez formalnog obrazovanja.

“Amerika je krajem 19. vijeka apsolutno doživljavana kao tehnološki zapećak u odnosu na Evropu”, ističe Grejem Mur (Graham Moore), autor knjige “Poslednji danji noći” (The Last Days of Night) o rivalstvu Edisona i Džorda Vestingausa (George Westinghouse). Tek nakon što je Edison predstavio svoju blistavu kreaciju u Parizu, francuski list “Figaro” (Le Figaro) je napisao: “Edison nije mit”.

Stoga za Kinu utrka da prva dođe do vakcine ima mnogo šire značenje od epidemiološkog.

Kako je nedavno objavio kineski prodržavni list “Global tajms” (Global Times), “moramo biti svjesni da je razvoj vakcine bitka koju Kina ne može da priušti da izgubi”. Ovaj list navodi da se “ni na koji način Kina ne može osloniti na Evropu ili SAD u razvoju vakcine. Kina mora da deluje sama za sebe u ovom ključnom polju”, nazivajući pomenutu utrku “bitkom na život i smrt”.

S ozbirom na sve zategnutije odnose sa Zapadom, Kina fokusira svoje diplomatske napore ka zemljama u razvoju predstavljajući se kao alternativni saveznik u odnosu na SAD – sa obiljem novca i bez prigovora na stanje ljudskih prava kod potencijalnih partnera. Si Đinping je nedavno izjavio da će Kina nastojati da osigura pristup zemalja u razvoju kineskoj vakcini kada bude pronađena.

“Međutim, takve ponude mogu da imaju negativan efekat po Kinu ako se pokaže da je njena vakcina nebezbjedna i neispravna, kao u slučaju donacije maski”, piše “Vošington post”.

Istovremeno, “Politiko” podsjeća da je međunarodno povjerenje u kineske vakcine znatno poljuljano nakon što je 2018. godine utvrđeno da ih je jedna tamošnja kompanija pravila od sastojaka kojima je istekao rok.

Vakcina kao pitanje nacionalne bezbjednosti

Pandemija korona virusa se ne doživljava samo kao zdravstvena kriza, već “pitanje nacionalne bezbjednosti”, kako je izjavio njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer (Seehofer). On smatra, kako prenosi vebsajt IMD, da je na vladi da osigura ne samo bezbjednost svojih granica i snabdijevanje hranom, već i “naših medicinskih proizvoda i zdravstva”.

To iziskuje angažovanje gotovo svih resursa jednog društva, maltene kao u ratu, što ilustruje i izjava Emanuela Makrona da “smo u ratu (protiv virusa)”.

Stoga, po riječima Stjuarta Bluma (Stuart Blume), profesora Univerziteta u Amsterdamu, jedan od najviše zabrinjavajućih trendova poslednjih decenija jeste “sekuritizacija globalnog zdravlja”, odnosno da je zdravstvo istovremeno u istoj mjeri postalo i pitanje nacionalne bezbjednosti i međunarodne diplomatije. Tako, po njegovom mišljenju, Kina može da koristi bilo koju vakcinu kao način da “pokaže svoj međunarodni prestiž”, tako što će je davati afričkim i latinoameričkim zemljama.

Nadmetanje staro 200 godina

Nadmetanje zemalja u naučnom i tehnološkom smislu traje najmanje 200 godina, kaže za “Politiko” (Politico) Naomi Rodžers (Rogers), profesor istorije medicine na Univerzitetu Jejl (Yale).

Značajna naučna dostignuća se “odražavaju na politički, ekonomski i obrazovni sistem jedne zemlje”, dodaje Džejson Švarc (Jason Schwartz), profesor sa istog univerziteta, postajući “svetionik kako zemlja sebe doživljava i…kako želi da je drugi doživljavaju u svetu”.

Tako je poznato rivalstvo dva čuvena biologa – francuskog Luja Pastera (Louis Pasteur) i njemačkog Roberta Koha (Koch) – u drugoj polovini 19. vijeka. Osim u nauci, ono je bilo i refleksija neprijateljskog odnosa dvije zemlje koje su nerado prihvatale najnovija dostignuća druge strane.

Nakon Prvog svetskog rata, po riječima Rodžersa, “rasla je nelagoda u većem dijelu svijeta zbog prevelikog oslanjanja na njemačku nauku”. SAD su iskoristile taj vakum i izgradivši poznate centre za zdravstvena istraživanja, kao što su “Džon Hopkins” (John) i Harvard, koji su postali mjesto gde su ljudi iz celog svijeta željeli da dođu i studiraju.

Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je osim u nauci nastojao da po svaku cijenu i u drugim oblastima pokaže svoj značaj, poput sporta. Nadmetanje u broju medalja je dovelo, po riječima Džejmsa Karafana (James Carafano), eksperta Fondacije Heritidž (Heritage), do “potpuno korumpirane sportske infrastrukture”. On dodaje da je to vidljivo i u današnjoj Rusiji sa nastavkom varanja i upotrebe steroida.

Kada je riječ o vakcini, ruske vlasti su najavile da će u oktobru započeti masovnu vakcinaciju. Međutim, kako javlja “Bi-Bi-Si” (BBC), pojedini eksperti izražavaju bojazan da neće biti ispoštovane sve procedure koje bi garantovale bezbjednost i efikasnost vakcine.

Mnogi smatraju da Putin želi da na taj način podsjeti na slavne dane Sovjetskog Saveza, kada je predvodio masovne kampanje vakcinisanja.

‘Zatvorenikova dilema’

Trenutno dominantan pristup “najprije moja zemlja” imaće duboke i dugoročne posljedice. U odsustvu globalne saradnje (prisoner’s dilemma), zemlje će se međusobno nadmetati, što će voditi povećanju cijene vakcina i materijala neophodnog za njenu proizvodnju.

Dok budu čekale da bogatije zemlje zadovolje svoje potrebe za vakcinom, siromašnije zemlje će trpjeti, jer će, kako navode Tomas Boliki i Čak Baun, “zdravstveni radnici, milijarde starijeg i visokorizičnog stanovništva biti nezaštićeni, što će produžiti pandemiju, povećati broj smrtnih slučajeva i ugroziti već krhke zdravstvene sisteme i ekonomije”.

To povratno može imati pogubno dejstvo i na bogatije zemlje. U ekonomskom smislu, pošto su uglavnom izvozno orijentisane, biće im sužena tržišta ako pandemija bude harala u ostatku svijeta.

“Sve dok pojedini dijelovi svijeta pate od korona virusa, globalna ekonomija se ne može oporaviti”, kazao je za “Si-En-Bi-Si” (CNBC) Ijen Goldin (Ian), profesor Univerziteta Oksford i nekadašnji potpredsjednik Svjetske banke.

“Sve dok je negdje prisutan, virus može da mutira, kreće i dijelovi svjetske ekonomije uništeni”, dodaje Goldin.

U epidemiološkom smislu, virus se može vratiti i u zemlje koje sprovedu kolektivnu vakcinaciju, ukoliko se ispostavi da stvorena antitjela protiv Covida-19 nisu trajnog karaktera, već se cijepljenje mora obavljati svake godine kao u slučaju sezonskog gripa.

“Opasnost od nacionalizma vakcine je u tome što to nije utrka ka vrhu, koja podrazumjeva razmjenu, već neka vrsta igre sa nultom sumom”, upozorava Goldin.

Globalizovani lanci snabdevanja

U nastojanju da dođu do vakcine, pojedine zemlje koje neće imati ekskluzivni pristup na samom početku, mogu da posegnu za blokadom izvoza ključnih komponenti.

Naime, pošto je lanac snabdijevanja globalizovan, malo je vjerovatno da bilo koji proizvođač vakcine ima sve neophodne komponente. “Forin afers” navodi kao primjer da skoro svi koriste isti katalizator, odnosno supstancu koja se dobija od prirodnog jedinjenja izdvojenog iz takozvanog drveta sapunice (Quillaja Saponaria), koje raste u Čileu.

Ovaj sastojak se potom procesuira u Švedskoj. To znači da bi ove dvije zemlje mogle da iskoriste činjenicu da pomenuti sastojak postoji u ograničenim količinama, te da obezbijede sebi među prvima vakcinu.



Maraton a ne kratka trka

Stručnjaci upozoravaju da nema garancija da će i kompanije koje su odmakle u istraživanjima uspjeti da u tako kratkom vremenu dođu do željene vakcine. Tako Kejt (Kate) Elder, savjetnica organizacije “Doktori bez granica”, kaže za “Ju-es-tudej” (USA Today), da vakcine koje su došle do faze kliničkog istraživanja na ljudima imaju samo 17 odsto šansi na uspjeh.

To znači da, prema pisanju “Vošington posta”, biti prvi u medicinskim istraživanjima ne znači uvijek i “dobiti trku”. Prve vakcine biće vjerovatno potisnute sa naknadnim inovacijama kako naučnici budi sticali nova saznanja koji je pristup najbolji.

“Prve vakcine, najverovatnije, neće biti najbolje”, smatra Piter (Peter) Hotez, dekan Nacionalne škole za tropsku medicine na koledžu Bejlor (Baylor).

“One mogu da djelimično zaštite, ali će vremenom biti zamijenjene boljim vakcinama. Možda možete da to nazovete (kratkom) trkom, ali to je više maraton”, ocjenjuje Hotez.

Visoki geopolitički ulozi

Geopolitika je nesumnjivo duboko isprepletana sa utrkom za vakcinu. Osim zdravlja, ulog je i što brži ekonomski oporavak.

Lorens (Lawerence) Gostin, profesor Univerziteta Džordžtaun (Georgetown) i savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije, dodaje da je to nadmetanje i za nacionalni prestiž i koji je sistem bolji.

“Stoga je ulog izuzetno visok”, navodi Gostin.

Stoga se ulažu svi resursi i energija za postizanje cilja, ponekad nelegalna. Tako su SAD nedavno optužile kineske hakere da ukradu podatke iz istraživanja o razvoju vakcina.

“Nacionalizam vakcine” bi bilo teško izbjeći u bilo kojim geopolitičkim okolnostima. Međutim, magazin “Voks” (Vox) podsjeća da utrka za primat u svemiru nije izazvala tenzije tokom Hladnog rata, već je bila njihov simptom.

“Nadmetanje za otkriće vakcine nije uzrok rastućih tenzija između Kine i SAD, već ventil za njih, što ima ozbiljne posljedice po ostatak svijeta kada je riječ o isporuci bezbjedne i održive vakcine”, navodi “Voks”.

U tom smislu, pronalazak vakcine ne može da nadomjesti neadekvatan američki odgovor na pandemiju, ali po riječima Džošue (Joshua) Rovnera, profesora američkog Univerziteta za međunarodna pitanja (American University’s School of International Service), može spriječiti dalje pogoršanje katastrofalne situacije.

I ulog Kine je veliki. Osim demonstriranja nadmoći u nauci, time želi da neutrališe kritike da je pokušala da prikrije lošu reakciju u vrijeme izbijanja pandemije.


U svakom slučaju, kako navode Boliki i Baun, nastojanja država da po svaku cijenu postignu kratkoročne dogovore o vakcinama može imati negativne efekte po njihove dugoročne interese.

S jedne strane, postoji rizik od stvaranja odijuma prema zemljama koje skladište vakcine. Istovremeno, način na koji manje zemlje pokušavaju da obezbjede vakcinu, može uticati na njihovu dugoročnu geopolitičku poziciju.

Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da se pregovara sa dvije zemlje i dvije kompanije. On očekuje da Srbija obezbjedi cepivo do početka decembra i da će biti “među prvih 20 zemalja koji će da je plate”.

Rizik od sukoba

Velike krize imaju i velike posljedice, podsjeća Frensis Fukujama (Francis Fukuyama), profesor Univerziteta Stendford, u tekstu u “Forin afersu”.

Tako je Velika Depresija izazvala izolacionizam, nacionalizam, fašizam i Drugi svjetski rat – ali i dovela do “Nju dila” (New Deal), uspona SAD kao supersile i na kraju dekolonizacije.

Teroristički napad 11. septembra 2001. je imao za posljedicu dvije neuspele američke intervencije, uspon Irana i stvaranje novih formi islamskog radikalizma. Globalna finansijska kriza 2008. je podstakla uspon antiestablišment populizma.

Političke posljedice pandemije mogu biti još veće, smatra Fukujama. Počev od preraspodjele globalne moći koja će se od Zapada pomjerati ka Aziji, do jačanja nacionalizma koji će povećati mogućnost međunarodnih sukoba.

“Ipak, imajući u vidu i dalje stabilizirajuću ulogu nuklearnog oružja i zajedničke izazove sa kojima se suočavaju svi glavni akteri, međunarodne turbulencije su manje vjerovatne nego na domaćem planu”, smatra Fukujama.

SAD i SSSR zajedno protiv malih boginja

Čak i u vrijeme najnapetijih odnosa tokom Hladnog rata, SAD i Sovjetski Savez su prihvatili da se krajem 1950-ih zajednički angažuju u iskorienjivanju malih boginja. Međutim, kako ocjenjuju Boliki i Baun, današnje geopolitičke tenzije čine takav dogovor teško ostvarivim.

“No, bez toga su male šanse za adekvatnu pripremu za sledeću pandemiju. Sadašnja globalna zdravstvena arhitektura je daleko od dovoljne. Male su nade da može da obuzda još opasniju pandemiju.

Umjesto toga, biće potrebno nešto po ugledu na NATO – ugovorna organizacija usmjerena na javno zdravstvo sa pripremljenim zalihama”, smatraju ova dva autora.


Igranje vatrom

Kako ističe Stiven Morison, (Stephen Morrison), analitičar Centra za strateške i međunarodne studije (the Center for Strategic and International Studies), “ovo je planetarni problem i zahtjeva planetarno rješenje”.

U svakom slučaju, ko će dobiti pristup vakcini, koliko je spreman da je plati ili napravi geopolitičke ustupke, po mišljenju Ijena Bremera, u velikoj mjeri će određivati međunarodne odnose i osnažiće naučne i proizvodne centre poput SAD i Kine u narednih 3 do 5 godina.

“Ako ste mislili da će otkriće vakcine označiti kraj naših nevolja sa pandemijom, razmislite još jednom – ovi problemi će samo promijeniti oblik”, zaključuje Bremer.

Stoga je, po riječima Lorensa Gostina, “ovo opasno nazvati utrkom”. To je, po njemu, “igranje vatrom”.



(Vijesti.ba / RSE)

Please follow and like us:
Share this:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial