Kada prosvjetari USK-a štrajkaju svi ih pljuju i vrijeđaju
‘Jer kad i ako prosvjetari štrajkaju, javnost se digne na stražnje noge i vrijeđa i omalovažava prosvjetare jer što ti neradnici koji rade četiri sata dnevno i imaju tri mjeseca godišnjeg hoće, neka idu raditi kod privatnika pa će vidjeti kakve su plaće i tako dalje i tako dalje…’
Razjedinjenost i nesloga vlada među prosvjetarima Unsko-sanskog kantona jer umjesto da se ujedine i dogovore, oni jedni drugima inat tjeraju, ruše jedni drugima reprezentativnost, kradu članstvo, ogovaraju se u javnim medijima.
A kako prosvjetari idu u štrajk? Prvo krene ispipavanje javnog mnijenja pa se jedan dio prosvjetara izjasni da su svakako za štrajk, a jedan dio da nisu nikako za štrajk. Razlozi i jednih i drugih su različiti. Ovi koji bi štrajkali su entuzijasti, naivci koji misle da će štrajkom nešto postići, da će, kad oni stanu s radom, cijeli svijet stati i da će vlast, prestrašena i uzrujana, odmah popustiti njihovim zahtjevima. Hau jes nou!
Ovi koji ne žele štrajkati svjesni su surove realnosti, a ta je da neće štrajkom baš ništa, osim masovnog pljuvanja javnosti, postići. Jer kad i ako prosvjetari štrajkaju, javnost se digne na stražnje noge i vrijeđa i omalovažava prosvjetare jer što ti neradnici koji rade četiri sata dnevno i imaju tri mjeseca godišnjeg hoće, neka idu raditi kod privatnika pa će vidjeti kakve su plaće i tako dalje i tako dalje, pljuvanju i vrijeđanju nema kraja.
Osim toga, kad se organizira štrajk i ako se roditelji obavijesti da je škola u štrajku, oni svejedno šalju djecu u školu.
Čemu organizirati štrajk na početku školske godine kad će se ti dani onda ionako morati nadoknaditi pod zimskim ili nekim drugim danima?
Štrajkati treba na kraju godine, kad, eto, prosvjetari ‘ništa ne rade’ pa da vidiš kad ne bi bilo zaključenih ocjena, svjedodžbi, upitni bi bili matura i upisi u srednje škole, upisi na fakultete i tako to.
Kad bi prosvjetari bili ozbiljni, ujedinjeni i odlučni, imali bi jedan jaki sindikat, ujedinili bi se i masovno štrajkali do ispunjenja zahtjeva. Sve dok se ovako mlako, kao kamilica pripremaju i organiziraju štrajkovi, provođenje štrajka je komedija.
Podršku javnosti prosvjetari nemaju niti će ikada imati, jer svaka šuša se razumije u prosvjetarski posao i nalazi se pozvanom isti kritizirati.
Foto: Arhiv
