Zemljotresi: Kako nastaju i zašto je dobro da postoje

Od Skadra preko Drača i Tirane sve do juga Albanije potres od 6,4 stupnjeva po Richteru zatekao je ljude dok su još spavali. Treslo se i uzduž Dalmacije na sjeverozapad. U Albaniji tek počinje iskapanje zarobljenih i poginulih ispod ruševina. Ironično u vezi potresa je to što, koliko god spadaju među najgore noćne more čovječanstva kao simbol smrti i uništenja, kad na Zemlji potresa ne bi bilo, to bi značilo da je planet mrtav. I na takvom planetu ne biste htjeli živjeti. Točnije, ne biste mogli. Potresi su posljedica kretanja ispod Zemljine kore, u plaštu, a toga ne bi bilo da nije užarene Zemljine jezgre. A kad bi se jezgra ohladila, što jednom i hoće, Zemlja tada više neće imati magnetno polje koje nam čuva atmosferu od zračenja iz svemira. Ispada da su vulkanu, potresi i srodne katastrofalne nevolje cijena kojom prirodi plaćamo uvjete za postojanje života na planetu. Bez obzira na događaje poput vrlo snažnog potresa od 7 stupnjeva u Crnoj Gori 1979., koji je pobio 136 ljudi i gadno uzdrmao veliki dio Dalmacije, zapravo se osjetio diljem bivše Jugoslavije. Bez obzira na katastrofalan potres u Dubrovniku 6. travnja 1667. koji je razorio grad i pobio, procjenjuje se, oko 5000 ljudi. Bio je to jedan od dva najgora potresa na području današnje Hrvatske otkako se pamti unazad 2400 godina.

Potresi koje osjetimo u Hrvatskoj uglavnom su raspoređeni po granicama jadranske tektonske mikroploče koja je dio velike euroazijske ploče. Još je više onih potresa koje ne osjetimo jer su preslabi za registrirati ih bilo kako osim seizmografom, oko tisuću godišnje. Iako, od prije desetak godina primjećuje se da su potresi diljem planeta učestaliji. Ako se nekome čini da je živjeti po rubovima jadranske mikroploče pomalo nezgodno, trebao bi znati da postoje neusporedivo gora mjesta. Oko 80 posto svih potresa na planetu Zemlji dogodi se po rubovima Tihog oceana, tzv vatrenom prstenu. To je posljedica raznih vrsta međudjelovanja pacifičke ploče s okolnim pločama. Na svom zapadu ona se, primjerice, sudara s australskom pločom, na jugoistoku razmiče se od antarktičke ploče, na sjeveru se sudara sa sjevernoameričkom pločom, s kojom pak na sjeveroistoku klizi u suprotnim smjerovima duž velikog rasjeda koji se pruža uzduž Kalifornije. I tako dalje.

Tektonika ploča na Zemlji | Author: iris.edu

Naš planet seizmički je živ. Sastoji se od užarene unutarnje i vanjske jezgre, od plašta i od ohlađene stjenovite kore na površini svega toga. To što se Zemljina kora može činiti tankom, jer može biti debljine od 5 kilometara, koliko je najtanja na nekim dijelovima oceanskog dna, do 30 kilometara na nekim dijelovima kopna, pogrešan je dojam. Zemljina kora čini manje od jedan posto volumena Zemlje i, zahvaljujući briljantnom hrvatskom seizmologu Andriji Mohorovičiću, svijet još od 1910. godine zna za ono što se već više od jednog stoljeća zove Mohorovičićevim diskontinuitetom, granica između Zemljine kore i plašta. Kako je plašt “plastičniji”, u njemu su temperature više, materijal se kreće puno brže, prilično je živahno. A to onda utječe na ono što se događa na površini.

Ploče na neki način plutaju na svemu tome, i dok mi sa svojim svakodnevnim životima, ratovima, ekonomijama i koječime drugim, imamo dojam da je tlo pod našim nogama čvrsto, tektonske ploče skupa s mikropločama, uzajamno se guraju, klize jedna uz drugu, razmiču se, tu i tamo oživi neki vulkan, pa pokuljaju lava, pepeo i plinovi duboko iz Zemljine unutrašnjosti… I tako nastaju potresi, najčešće na mjestima dodira tektonskih ploča. One se jedna u odnosu na drugu kreću brzinom od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Kako je riječ o stijenama i ogromnim energijama, dok klize jedna uz drugu, to se događa burno, uz oslobađanje nezamislivih količina energije kilometrima duboko u Zemljinoj kori. Potrese od između 3 i 4,9 po Richteru nazivamo malim ili slabima, one između 5 i 6,9 jakima, one između 7 i 7,9 velikima, a one snažnije od 8 stupnjeva razornima ili katastrofalnima.

Jadranska mikroploča | Author: public domain

U Albaniji sada imali su, dakle, vrlo jaki potres i ako broj poginulih ostane na jednoj znamenci, što vjerojatno nažalost neće, ispast će da su u toj zemlji još imali i sreće. U kolovozu 2016. u Apeninima u Italiji, znači opet na točki smještenoj na rubu jadranske mikroploče, potres od 6,2 po Richteru pobio je 299 ljudi, ozlijedio ih skoro 400, bez doma je ostavio 4500 tamošnjih stanovnika… Kad se ploče sudaraju, jedna može kliziti pod drugu, ili se može ukoso po liniji rasjeda pomicati iznad druge. Ili mogu strugati jedna uz drugu kad jedna otklizi horizontalno u nekom smjeru. U ekstremnim slučajevima to može biti krajnje dramatično. Oko jedan sat iza ponoći po univerzalnom vremenu 26. prosinca 2004. potres između 9,1 i 9,3 stupnjeva Richtera pogodio je podmorje Indijskog oceana 160 kilometara sjeverno od Sumatre. U samo nekoliko minuta indijska ploča skliznula je čak 15 metara uzduž linije duge 1600 kilometara po kojoj ta ploča ponire pod burmansku ploču.

Bio je to jedan od najsnažnijih potresa što ih je čovječanstvo izmjerilo. A posljedica je bila nastanak tsunamija koji je po obalnim područjima 14 zemalja uz Indijski ocean pobio oko 230.000 ljudi. Potres na Haitiju bilo je puno manji, 7 stupnjeva, ali je u njemu direktno stradalo između 100 i 160 tisuća ljudi. Godišnje diljem svijeta u potresima pogine oko 10.000 ljudi; najčešće pod urušenim zgradama, ali i uslijed tsunamija, klizišta tla, požara, poplava… Do potresa može doći i propadanjem tla na mjestima velikih špilja u primjerice krškim područjima, zbog nuklearnih eksplozija, zbog velikih uragana u specifičnim uvjetima, zbog slučajeva ekstremnog rudarenja, najvećih svjetskih akumulacijskih jezera tijekom prilagođavanja Zemljine kore naglom povećanju pritiska vodene mase na tom mjestu, zbog crpljenja nafte iz dubine kore tzv. frakturiranjem… No, to su već neke druge situacije koje nemaju veze s živom jezgrom našeg planeta, koji – kad bi mu se jezgra ohladila – ne bi više bio niti izbliza tako pun života.

Potres u Čileu 1960. | Author: Wikimedia Commons

Potresi se, osim na mjestima dodirivanja tektonskih ploča, povremeno – iako puno rjeđe – događaju i unutar tektonskih ploča, na mjestima na kojima dolazi do popuštanja ploče uslijed rastezanja ili zbijanja. U našim lokalnim razmjerima Balkan i Jadran seizmički su vrlo aktivno područje zbog kretanja euroazijske ploče u smjeru jugozapada brzinom od 1 centimetra, te afričke ploče u smjeru sjeverozapada brzinom od 1,1 centimetara. To se, međutim, ne može niti mjeriti s brzinom od 5,4 centimetara godišnje koliko indijska ploča juriša prema sjeveru, pa po liniji sudara s euroazijskom pločom rastu Himalaje. Ili 7,4 centimetara s koliko australska ploča udara uzduž indonezijskih otoka. Ili čak 10,6 centimetara s koliko pacifička ploča godišnje nadire prema euroazijskoj ploči uzduž linije koja prolazi Japanom, koji je zbog toga seizmički “vrlo živahan”…

Izvor: express.hr

Please follow and like us:
Share this:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial