Saopštenje za javnost Izete Ferizović, predsjedavajuće OV Bosanski Petrovac
Na redakcijski mail našeg portala stiglo je saopštenje za javnost Izete Ferizović, aktuelne predsjedavajuće OV Bosanski Petrovac povodom objavljivanja članka na portalu normala.ba pod naslovom “BOSANSKI PETROVAC Općinsko vijeće od posebnog privatnog interesa, kadrovski “riješena” predsedavajuća, idemo dalje…”
Link
Nakon objavljivanja članka na portalu normala.ba, osim kratkog komentara na upit njihovog novinara nisam htjela ništa više da objavljujem.
Međutim, kako me sve ovo vrijeme od objavljivanja članka zaista vrijeđa činjenica u kojem kontekstu se moje ime spominje, ipak sam odlučila da se obratim javnosti, jer nemam šta da krijem, otvoreno i iskreno ću komentarisati moju stranu istine, jer sudeći po komentarima, argumentima novinara, autora članka, očigledno svako ima svoju.
Koja je validna, prava, prosudite sami…
Pa da krenemo, jer tako valjda ide, sa predstavljanjem, po uzoru na obraćanje ostalih aktera gore navedenog članka.
Ja sam Izeta Ferizović, prije svega majka, supruga, nastanjena u Bosanskom Petrovcu. Tu sam se školovala, sticala prva znanja, potom u Bihaću završavam Ekonomski fakultet, te se vraćam u svoj Bosanski Petrovac da se, kao i svi mladi, u u svom gradu, najljepšem na svijetu, sa 300 sunčanih dana u godini, svakodnevno borim sa vjetrenjačama….
Kako je politika danas uplela sve segmente života u svoju mrežu, moja borba sa vjetrenjačama počinje kad sam se kandidovala na izbore za vijećnika.
Kao i svaka mlada osoba, nakon fakulteta, po završetku obavljanja pripravničkog – volonterskog staža, očekivala sam da se snovi brzo ostvaruju.
Međutim, nakon mnogo neuspijelih pokušaja i prijava poslanih na razne raspisane konkurse i oglase u našem Kantonu, pa i šire, ne birajući institucije, ubrzo sam se uvjerila da to i nije baš tako. Dešavalo se od konkursa do konkursa da samu prijavu odbiju u startu, kako očigledno ne bih išla u dalju konkursnu proceduru, malo li je?!
Iskreno, samo sam na to djelimično poniženje, u svojim nekim razmišljanjima računala, ali na ovo poniženje gdje mi se navodi, da sam krivotvorila dokument za stečeno radno iskustvo koje sam časno i pošteno obavila, to nisam ni pomislila.
Da će moje ime biti predmet nekih krivičnih prijava, da ću nakon svega što sam prošla tokom školovanja, tokom sticanja svojih kompetencija i znanja, s obzirom na to da sam dijete šehida, dijete čiji je otac bio borac Armije Republike BiH, čovjeka koji je život dao za istu ovu zemlju, oca (babe) kojii nikada nije doživio da ga njegovo rođeno tako nazove, za čije se kosti ni danas ne znaju gdje su, jednog utihnulog života koji do dan danas nije označen mezarom, da mu bar fatihu mogu proučiti…
Ostade mi samo pravo od njega, pravo da se zovem dijete šehida, pravo da se borim…
Šta reći, osim da ovakav scenarijo nisam mogla ni zamisliti, kao ni to da će epilog mog prijavljivanja na konkurs za namještenika u Općini Bosanski Petrovac dobiti toliko na značaju.
Duboko sam razočarana. Razočarana sam što se stalno apeluje na mlade ljude da ostanu, da ulože svoje znanje u razvitak svoje lokalne zajednice. A upravo je ovo pokazatelj da je želja i htijenje za ostanak u svom gradu samo jedna velika borba sa vjetrenjačama.
I šta da poručim mladim visokoobrazovanim ženama, koje su se ostvarile kao majke, čija djeca pohađaju školu, vrtić u općini gdje žive, kad je moj slučaj pokazatelj da za nas ovdje nema budućnosti, jer ko želi da se njegovo ime, ni krivog, ni dužnog provlači po sudovima, kojekakvim portalima, ali i čaršijskim pričama…
Znam, mnogi bi željeli da i mene ogrije sunce tuđeg neba. Međutim, ostajem ovdje, ostajem istrajna u svojoj namjeri u nadi da će loše osobe jednog dana shvatiti da je bit života biti dobar čovjek, i da svako ima svoju nafaku.
Toliko od mene…
To je moja istina.
