Znate li kako HTV prevodi riječ ‘selfie’? Šta znače bludoslikopis, smećnjak, razornica, svemrežje…

Ako vam, recimo, nije bio uključen zvuk dok ste gledali “Graham Norton Show”, nego ste pratili titlovani prijevod: “Nisam spomenuo da me nisu pozvali da s njima snimim sebić”, možda niste razumjeli o čemu se radi, i što je zapravo “sebić”. Radi se o selfieju, naravno, ali znaju li to baš svi pred ekranima?

Usprkos našem čuđenju što se HTV odlučio na takav prijevod, evo što su za Slobodnu Dalmaciju odgovorili iz Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje.

– Nazivom selfie u engleskome se jeziku označuje slika samoga sebe, autoportret načinjen mobilnim telefonom. U hrvatskome je standardnom jeziku umjesto toga engleskog naziva bolje upotrebljavati naziv sebić (u razgovornome stilu) ili samoslika (u strožim stilovima hrvatskoga standardnog jezika) – navela je Milica Mihaljević iz Instituta, te dodala kako smatra da je bolje riječ selfie zamijeniti domaćom zamjenom sebić ili samoslika.

– Ako je riječ o seriji u kojoj likovi razgovaraju na žargonu, može se upotrijebiti i naziv selfie (pisan kurzivom i sklanjan selfieja) – kaže Mihaljević, navodeći da je o toj riječi objavljen i rad u institutskome časopisu Hrvatski jezik “Pokloni mi svoj selfie” (Antun Halonja, Lana Hudeček).

Dakle, na televiziji se može upotrijebiti riječ selfie, ali i sebić. No, sumnjamo da će sebić ili samoslika uopće zaživjeti. Dolje na kraju teksta imate popis službenih i neslužbenih prijedloga novih riječi, kao i onih koje su ušle u službenu uporabu, ali i nisu baš prihvaćene…

Primjerice, kada je uredništvo “Jezika”, časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika, jednom prilikom oglasilo natječaj za zamjenu anglizma jack-pot, u uredništvo je stiglo 270 različitih prijedloga, među kojima je najboljim proglašen – velezgoditnjak. Međutim, ta riječ uopće nije zaživjela.

Kontaktirali smo više jezikoslovaca, profesora, književnika – jedni kažu da je to “silovanje jezika”, drugi navode da je ipak puno posuđenica i da ih treba zamijeniti, treći pak ne znaju što da misle, a četvrti su posvađani s prvima i drugima. Ukratko: nema apsolutno nikakvoga jezičnog konsenzusa što napraviti s udomaćenim anglizmima.

Svi se pak slažu da HTV nije pogriješio i da je stav dijela struke da je selfie – sebić; navode da nisu pogriješile ni druge televizije kojima je selfie bio i ostao – selfie.

Evo što na sve kaže Vedrana Rudan, poznata hrvatska spisateljica.

– Mi se prijevodu riječi selfie možemo rugati koliko god hoćemo, ali meni je dosta anglizama i slobodno napišite terora engleskog jezika nad hrvatskim jezikom. Svaka nova hrvatska riječ, ma koliko nekome u tom trenutku glupo zvučala poput “sebića”, bolja mi je od uvozne engleske riječi. Evo, kada smo dobili riječ putovnica svi smo se tome rugali, a to je sada udomaćena, baš lijepa hrvatska riječ. Nisam znala što je sebić, a znala sam što je selfie. Ali nisam znala ni druge hrvatske riječi pa sam ih naučila. Zato, za “sebić” moj palac gore – kaže Rudan.

Vratimo se na selfie. U gore navedenom radu, među ostalim , stoji:

– Riječ selfie prvi se put pojavila u rujnu 2002. godine na jednome australskom forumu u komentaru 21-godišnjega studenta, zatim na jednome australskom blogu (mrežnome dnevniku), a zatim 2004. godine i kao tzv. hashtag #selfie na Flickru, mrežnoj usluzi za pohranu i dijeljenje slika i videozapisa. Riječ se znatno proširila tek 2012. godine. U prilog tvrdnji da riječ potječe iz Australije, govori činjenica da se u početku rabila i inačica selfy, no prevladala je inačica sa završetkom-ie zato što govornici australskoga engleskog jezika često tako skraćuju riječi, primjerice, za barbecue (“roštilj”) reći će barbie, za firefighter (“vatrogasac”) firie, za cold beer (“hladno pivo”) coldie, za postman (“poštar”) postie, za sick leave (“bolovanje”) sickie, pa je i selfie primjer takve
jezične prakse.

U slučaju riječi selfie upotreba deminutivnoga sufiksa -ie pomaže da se nešto što je zapravo povezano sa samoljubljem pretvori u nešto simpatično. Uredništvo oksfordskoga rječnika proglasilo je 19. studenoga 2013. godine selfie riječju godine. U oksfordskome rječniku stoji kako je riječ o fotografiji na kojoj se nalazi korisnik koji je slikao sam sebe i potom je tu fotografiju postavio na neku od društvenih mreža.

Takva je fotografija snimljena najčešće kamerom na mobitelu ili računalnom kamerom – navodi se u radu, te objašnjava kako su s vremenom spajanjem riječi selfie s drugim riječima nastale stopljenice kao što su: helfie = hairstyle + selfie (fotografija vlastite kose), welfie = workout + selfie (fotografija na kojoj se vidi autor tijekom ili nakon tjelovježbe), drelfie = drunk(en) + selfie (fotografija alkoholiziranoga autora), bookselfie = book + selfie (fotografija na kojoj se vidi i knjiga koju autor čita) i sl – navodi se, među ostalim, u radu Antuna Halonje i Lane Hudeček, te nabrajaju i još neke prijedloge koji su došli za prijevod selfija.

Prijedloge su su dali građani, kao i studenti Veleučilišta VERN i Filozofskoga fakulteta:  autofotografija, autoportret fotografija, autoportret, autoslika, digiportret, egoslik, fotoautoportret, jaslik, ja-slika, licić, osobna fotografija, osobna slika, osobnica, osobnjača, osobnjak, samnica, samnić, samo klik, samo slika, samoljubić, samoportret, samosličak, samoslik, samoslika, samoslikanje, samoslikavanje, samoslikić, samotret, seba, sebeljubić, sebeslik, sebič, sebičlika, sebičnost, sebičnjača, sebičnjak, sebić, sebićnica, sebifotkić, seboslik, segled, selbić, selfasnjača, selfić, solić, soloslika, svojfotkić, svojica, vlastoslik, zrcalka, zrcalnica, svojka, svojofot, samokid(ač)…

Pornić je bludoslikopis, a kondom udna tuljica?!

Dolje navodimo neke hrvatske riječi koje su bile predložene (od stručnjaka i laika) ili su se pojavile u medijima, forumima i stručnoj i manje stručnoj literaturi kao moguće nove hrvatske riječi, a od kojih se neke čak i ušle u upotrebu. Neki se rugaju praksi izmišljanja riječi, pa nekad čak i doslovnog prevođenja anglizama koji su hrvatskim građanima bolje poznati od njihovih hrvatskih istoznačnica.

• Smećnjak – kontejner
• Raskružje – kružni tok
• Svemrežje – internet
• Istinomjer – poligraf
• Sučelište – talk-show
• Zapozorje – backstage
• Bilješkinja – javna bilježnica
• Vrtolet – helikopter
• Zrakomlat – helikopter
• Velezgoditnjak, glavnjak – jackpot
• Dodirnik – touch-screen
• Zatipak – tipfeler
• Osjećajnik – emotikon
• Očvrsje – hardware
• Nekapnica – zaštita za bocu od kapanja
• Oznak – brend
• Oznakovljenje – brendiranje
• Ponovak – repriza
• Bocar – sakupljač boca
• Rječarenje – rafting
• Kliznica – slajd
• Daroteka – gift shop
• Rasprodajnica – outlet
• Udna tuljica – kondom
• Ženska mijena – menopauza
• Bludoslikopis – pornić
• Dvokriška – sendvič
• Brzogriz – fast food
• Naplatnica – naplatna kućica
• Opuštaonica – wellness
• Kostolom – fraktura
• Proširnica – stent
• Istovrijednik – ekvivalent
• Spolnik – penis
• Srčana steznica – angina pektoris
• Ispraznica – floskula
• Razornica – bomba

Žanić: Selfie je ušao u život i ne treba ga mijenjati

Za mišljenje smo upitali profesora dr. sc. Ivu Žanića, redovitog profesora na Fakultetu političkih znanosti, koji predaje kolegije iz medijskih jezičnih praksi i sociolingvistike.

Na dvije privatne televizije (Nova TV i RTL) riječ selfie u američkim i drugim serijama ne prevode, dok je na HTV-u drukčija situacija – oni selfie prevode u – ‘sebić’, a što često izaziva podsmijeh i ruganje. Što vi mislite o tome?

– Nije neobično ni po sebi jedinstveno hrvatsko što razni mediji imaju različitu jezičnu praksu, ili jezičnu politiku, naravno u većim ili manjim nijansama, te u sklopu toga i različit odnos prema posuđenicama, što se u naše doba svodi na angloamerikanizme. Nije neobično ni što su se u ovom slučaju na jednoj strani našli privatni, a na drugoj javni medij. Prvi očito više uvažavaju stvarnu, realnu komunikaciju, drugi još očito sebe doživljava (i) kao školu jezika i čuvara njegove “čistoće” i “pravilnosti”, misionarski. Meni ni to ne smeta, ni to ne smatram po sebi lošim, ali jest vrlo loše ustrajavati na oblicima za koje je očito da ih praksa ne prihvaća, dakle izgubiti mjeru. Rezultat može biti samo odbojnost, te stvaranje jezičnog tipa koji se sve više udaljava od stvarnosti.

Je li ‘sebić’ ispravno ili bi selfie, s obzirom na to koliko se udomaćio u našem jeziku, trebalo ostaviti čisto kao – selfi(e).

– Sve je ispravno. Ako je selfie udomaćeno, a vidim i čujem svakodnevno da jest, onda to treba poštovati kao jezičnu i komunikacijsku, a onda i sociokulturnu i psihološku činjenicu. K tome, udomaćeno je vrlo kreativno, pa se čuju oblici selfaš/ica, u neutralnom smislu osobe koja vrši radnju selfanja, pojavio se i oblik selfadžija, čuo sam i selfidžija, u značenju primitivne osobe koja se snima bez ikakva kriterija…

Selfie se prevodi i sa sebeslik, svojko, sebizam, samoklik, samookidač, osobnjača, samoslik, ja-slika, zrcalka… Je li bilo što od toga ispravno?

– Sve je ispravno, svi ti oblici napravljeni su u skladu sa strukturom hrvatskog jezika, njegovim tvorbenim modelima kojima svaki izvorni govornik intuitivno vlada. Uglavnom, sve je u načelu za pet, svi su imali šansu, ali život je izabrao posuđenicu selfie i to se više ne može promijeniti. Jezik, naime, osim kao struktura, postoji i kao društvena i kulturna činjenica, dakle kao život. Uglavnom, problem nije ni u posuđenici ni u vlastitoj tvorenici, jer je oboje prirodno, nego u onim govornicima koji su bijesni što se jezični život odvija mimo njihovih želja, pa svoj jezični izbor ideologiziraju i politiziraju.

Uspornik je prihvaćen

U časopisu “Jezik” u nekoliko navrata su branili uvrštavanje novih riječi, pa su tako naveli da je najprihvaćenija nova riječ bila uspornik umjesto ležećeg policajca. Riječ uspornik je izmislila lektorica Slobodne Dalmacije Nada Arar-Premužić. Ta riječ je ušla i u enciklopedije i drugu službenu literaturu.

– Uspornik, cestovna oprema za smirivanje prometa, izbočina postavljena poprijeko na vozni trak za prisilno usporavanje vozila; razgovorno ležeći policajac… Izrađuje se od asfalta ili umjetnih materijala, visine do 12 cm, a označava posebnim prometnim znakovima i oznakama na kolniku – objašnjava Hrvatska enciklopedija.

“Mislim da je moja riječ ‘uspornik’ dobro primljena, a vidim da ju je prihvatila i policija u svojim izvještajima. Na natječaju sam sudjelovala jer mi je smetala riječ ‘ležeći policajac’. ‘Uspornik’ mi je spontano pao na pamet te sam se javila s tim prijedlogom. Nakon toga nisam više slala prijedloge jer nisam osjetila potrebu. Mislim da je stvaranje novih riječi dobro, no s tim ne treba pretjerivati, osobito kad nastaju ‘nasilu’ i po sličnim obrascima, jer ljudi tako stvorene riječi osjete kao ‘umjetne’ i one teško mogu biti prihvaćene”, rekla je je svojedobno Nada Arar-Premužić.

Bilješkinja, oznak i zapozorje

I ove godine su dodijeljene Šreterove nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ. Natječaj provodi časopis “Jezik” uz potporu Zaklade “Dr. Ivan Šreter”. Ove godine dobili smo novu hrvatsku riječ “zapozorje”, kao i “oznak” i “bilješkinja”.

Prvu nagradu dobila je vinkovačka profesorica hrvatskoga Lidija Stević Brtan za riječ zapozorje umjesto udomaćenog naziva backstage. Hrvatski diplomat Drago Štambuk dobio je drugu nagradu za riječi oznak, oznakoviti, oznakovljenje umjesto općeprihvaćenih – brend, brendirati, brendiranje, a trećenagrađena je Carmen Lešina, profesorica hrvatskog jezika iz Splita, koja je predložila riječ bilješkinja umjesto javna bilježnica.

Depo